Šabat Bo

Vajomer HAŠEM el- Moše bo el-Par’o ki-ani hihbadeti et-libo ve’et-lev avadav lema’an šiti ototaj ele bekirbo.

I reče VJEČNI Mošeu: »Dođi faraonu, jer ja otežah srce njegovo i srca slugu njegovih zbog ovih znakova koje ću Ja staviti usred njih; i zato da ti ispričaš u uši djece tvoje i unuka tvojih kako se poigrah s Egipćanima i s čudesnim znakovima koje stavih među njih, da znadete da sam Ja VJEČNI.« I dođoše Moše i Aron, odu k faraonu pa mu rekoše: »Ovako kaţe VJEČNI, B-g Hebreja: ‘Do kada ćeš odbijati da budeš ponizan preda mnom? Otpošalji moj narod da Mi moţe sluţiti! Jer ako odbiješ poslati narod moj, sutra ću dovesti jata skakavaca na granice tvoje. Oni će zakriti pogled na ze-mlju tako da tla nećeš vidjeti. I pojest će posljednje ostatke što vam ostadoše iza tuče; i proždrijet će sva stabla što vam po polju rastu. Ispunit će kuću tvoju i kuće slugu tvojih i kuće svih Egipćana – tako kako očevi tvoji ni tvoji praoci ne vidjehu od dana kada dođoše na svijet do danas.’« I okrene se te ode iz faraonove prisutnosti. »Dokle će nam ovaj čovjek biti stupicom?« – rekoše faraonu sluţbenici njegovi. – »Pusti te ljude neka idu i iskažu štovanje VJEČNOM, B-gu svome! Zar ne vidiš kako Egipat srlja u propast?« Dovedoše Mošea i Arona natrag k faraonu, a on im reče: »Idite! Iska-žite štovanje VJEČNOM, B-gu svome! A tko će sve ići?« »Svi idemo«, odgovori Moše, »i mlado i staro. Odlazimo sa sinovima svojim i kćerima svojim; sa krupnom i sitnom stokom svojom, jer ima-mo održati svečanost VJEČNOM.« »VJEČNI bio s vama isto kao što i ja pustio da s vama pođu i djeca!« – odgovori im. »Vidi se očito da vam nakana nije čista. Nećemo tako! Nego muškarci neka odu i iskažu štovanje VJEČNOM. To ste i tražili.« I otjeraše ih od faraona.