Šabat Vajece

I napusti Jaakov Beer Ševu i zaputi se u Haran. Stiže do mjesta i prenoći tamo, jer sunce bješe zašlo. Uze od kamenja onog mjesta, i stavi (ih) oko svoje glave te legne na tom mjestu. I usni san: i gle ljestve postavljene na zemlju, a vrh njihov dosezao do neba, i gle, anđeli B-žji penjali se i silazili njima. I gle, VJEČNI je stajao nad njim i reče: »Ja sam VJEČNI, B-g Avrahama oca tvoga i B-g Jichakov, zemlju na kojoj ležiš tebi ću dati i tvome potomstvu. Tvog će potomstva biti kao praha zemaljskog; i proširit ćete se na zapad, na istok, na sjever i na jug; i sve porodice zemlje će se blagoslivljati tobom i potomstvom tvojim. Evo, ja sam s tobom; i ja ću te čuvati kamo god pošao i dovesti ću te natrag u ovu zemlju; jer te neću ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.« Jaakov se probudi iz svog sna te reče: »Zaista je VJEČNI na ovome mjestu, a ja nisam znao!« I uplaši se pa reče: »Kako je strašno ovo mjesto! Ovo nije ništa drugo do kuća B-žja, i ovo su vrata nebesa!« Jaakov ustade rano ujutro i uze onaj kamen što ga bješe stavio oko glave, i uspravi ga kao stup i izlije ulje na vrhu kamena. I nazva ono mjesto Bet-el, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. Tada učini zavjet i reče: »Ako će B-g biti sa mnom i čuvati me na ovom putu kojim idem, i da mi kruha da jedem i odjeću da se oblačim, i da se vratim u miru kući svoga oca, i VJEČNI će biti moj B-g. Tada će ovaj kamen koji sam uspravio kao stup postati kuća B-žja. I od svega što mi budeš dao, ja ću dati desetinu Tebi.«

Više o ovosedmičnoj parasha pronađite u rubrici Divrej Torah sa komentarima.