Šabat Hukat

VJEČNI reče Mošeu i Aronu: »Ovo je zakonska odredba što ju je VJEČNI naredio: Reci Izraelcima neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju još nije stavljan jaram. A vi je predajte svećeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan tabora i zakolje pred njim. Svećenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome poškropi sedam puta prema pročelju Šatora sastanka. Neka se onda junica spali na njegove oči; neka joj se spale: koža, meso, krv i nečist. Potom neka svećenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih baci usred vatre gdje se krava spaljuje. Neka svećenik opere svoju odjeću, a svoje tijelo u vodi okupa.

Poslije toga neka se svećenik vrati u tabor, ali neka je nečist do večeri. I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeću opere i okupa svoje tijelo u vodi te bude nečist do večeri. A jedan čist čovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani izvan tabora na čisto mjesto da se čuva izraelskoj zajednici za vodu očišćenja. To je žrtva okajnica. I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca koji među njima boravi. Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je nečist sedam dana. Takav neka se opere tom vodom trećega dana i sedmoga dana pa će biti čist. Ako se ne opere trećega dana i sedmoga dana, neće biti čist. Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula čovjeka, a ne opere se, oskvrnjuje prebivalište VJEČNOG. Takav neka se iskorijeni iz Izraela. Budući da vodom za očišćenje nije bio poliven, nečist je; njegova je nečistoća još na njemu. Ovo je zakon kad koji čovjek umre u šatoru: tko god uđe u šator i tko god bude u šatoru neka je nečist sedam dana. Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcem neka je nečista. A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od mača, ili mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba, neka je nečist sedam dana. Neka se za onoga koji se onečistio uzme pepela od životinje spaljene za okajnicu i na nj, u kakvu sudu, nalije žive vode.